Sadržaj

⌘K
  1. Home
  2. Sadržaj
  3. 18. Populacijska genetika
  4. Genetski otklon

Genetski otklon

Print Friendly, PDF & Email

Genetski otklon (engl. drift)

Gubitak alela ili njegova fiksacija u populaciji čistom slučajnošću i nevezano sa prirodnom selekcijom nazivamo genetski otklon (slika 18.1.). Najvažniji faktor za genetski otklon je veličina populacije. Što je populacija manja veći je potencijal za genetski otklon.

Slika 18.1. Genetski otklon u populaciji s malim brojem jedinki; kroz 3 generacije dolazi do gubitka jednog alela (q), a fiksacije drugog (p) (https://openstax.org/books/biology-ap-courses/pages/19-2-population-genetics).

Promjena veličine populacije utječe na genetski otklon preko učinka uskoga grla (engl. bottle-neck effect). U prirodi često dolazi do drastične redukcije populacije zbog prirodnih katastrofa poput potresa, poplava, suše ili uništavanja ekosustava antropogenim djelovanjem. Preživljavaju samo jedinke određenih genotipova populacije, što dovodi do genetskog otklona učinkom uskoga grla tj. drastične promjene učestalosti alela fiksacijom ili eliminacijom alela (slika 18.2.). To uzrokuje značajno smanjenje genetske varijabilnosti.

Geografska regija i veličina populacije mogu također utjecati na genetski otklon preko učinka utemeljitelja (engl. founder effect). Osnovna razlika između učinka uskoga grla i učinka utemeljitelja je ta što učinak utemeljitelja uključuje migraciju na način da se mala grupa jedinki odvoji od glavne grupe jedinki populacije te osniva novu koloniju na novoj geografskoj lokaciji. Primjerice nekoliko jedinki kopnene populacije migrira na otok i tu osniva novu otočnu populaciju. Posljedice su: smanjenje genetske varijabilnosti te promjena učestalosti alela u populaciji utemeljitelja (otočna populacija).

C

Slika 18.2. Učinak uskog grla – broj članova populacije je reduciran te se na sljedeću generaciju prenosi reducirani broj alela (gena).

Ponekad parenje u populaciji nije slučajno što uzrokuje promjenu Hardy-Weinbergove ravnoteže. To je parenje u srodstvu (engl. inbreeding) ili parenje izvan srodstva (engl. outbreeding). Parenje u srodstvu uključuje parenje genetski srodnih jedinki (npr. rođaci kod ljudi ili parenje u prirodnim populacijama s jako malim brojem jedinki). Parenje izvan srodstva uključuje parenje jedinki koje nisu u srodstvu čime nastaju hibridi koji su heterozigotni za mnoge gene. Obje vrste neslučajnog parenja mijenjaju Hardy-Weinbergovu ravnotežu.