Karta vezanih gena – genetička karta koja se izrađuje na temelju učestalosti rekombinacije

Učestalost kromatidne izmjene nije jednaka u cijelom kromosomu, stoga su jedinice karte relativne, a ne apsolutne. Učestalost kromatidne izmjene manja je u području centromera nego u ostalim dijelovima kromosoma. Karta vezanosti gena daje stoga redoslijed gena duž kromosoma, ali ne daje točno mjesto gena. Citološke ili fizičke karte daju precizna mjesta gena.
Ako usporedimo genetičku i citološku kartu one će se podudarati u redoslijedu genskih lokusa, ali ne i u međusobnoj udaljenosti gena. Naime 1 % učestalosti kromatidne izmjene se ne odnosi na čitavu dužinu kromosoma.

Na učestalost kromatidne izmjene utječu unutarnji i vanjski okolišni čimbenici.

postoji razlika u frekvenciji kromatidne izmjene između spolova; primjerice u mužjaka vinske mušice i ženke dudovog svilca nema kromatidne izmjene. Općenito govoreći učestalost kromatidne izmjene manja je u heterogametnog spola. Tako je primjerice kod žena 40-50 % više kromatidne izmjene nego kod muškaraca.

kao što su temperatura, zračenje i dvovalentni kationi (Ca²⁺ i Mg²⁺) utječu na učestalost kromatidne izmjene. Iznimno visoka ili niska temperatura, a također i zračenje povećavaju učestalost kromatidne izmjene. Temperatura i zračenje mogu stimulirati kromatidnu izmjenu u regijama kromosoma gdje je ona prirodno reducirana; također mogu potaknuti kromatidnu izmjenu u mužjaka vinske mušice. Promjene strukture kromosoma smanjuju učestalost kromatidne izmjene.

Ukoliko su vezani geni jako udaljeni međusobno na kromosomu, višestruke kromatidne izmjene mogu zamaskirati pravu vrijednost rekombinacije. Stoga su uvijek točnije jedinice karte dobivene na temelju učestalosti rekombinacije između gena koji su relativno blizu (do 20 jedinica), jer je tada učinak višestrukih kromatidnih izmjena minimaliziran. Kromosomska karta može imati više od 50 jedinica, ako se radi o dugačkom kromosomu. Naime jedna hijazma između dva vezana gena u 100 % mejotskih stanica daje 50 % rekombinantnih potomaka (1 hijazma = 50 % vrijednost kromatidnih izmjena = 50 jedinica). Dvije, tri ili više hijazmi daju kromosomsku kartu od 100, 150 ili 200 jedinica. Ipak stvarna učestalost rekombinacije ne može biti veća od 50 %. Gledajući kromosomsku kartu ne možemo uvijek jedinice karte pretvoriti u učestalost rekombinacije. Broj jedinica karte odgovara učestalosti rekombinacije samo u području kromosoma gdje su geni vrlo blizu jedan drugome (udaljeni 20 jedinica ili manje).

Jedna kromatidna izmjena reducira pojavu druge kromatidne izmjene što znači da je broj opaženih dvostrukih kromatidnih izmjena manji od broja očekivanih dvostrukih izmjena. To nazivamo pozitivnom interferencijom. Ako je opaženi broj dvostrukih rekombinanti veći od očekivanog broja to je negativna interferencija.