Organizmi poput vinske mušice (slika 2.14.), kukuruza, bakterija i dr. također su doprinijeli uspostavi osnovnih genetičkih principa, jer imaju iste značajke kao i vrtni grašak:
Slika 2.14. Vinska mušica: lijevo mužjak, desno ženka.
- Značajke koja pokazuju varijabilnost, ali su dobro definirane i lako se analiziraju
- Daju veliki broj potomaka u kratkom vremenskom periodu
- Moguća kontrolirana križanja i jednostavna manipulacija
VINSKA MUŠICA
Vinska mušica, Drosophila melanogaster, jedan je od najistraživanijih organizama u genetici zbog svojih mnogobrojnih prednosti:
- kratak životni ciklus (oko 10 dana ovisno o uvjetima uzgoja),
- veliki broj potomaka,
- jednostavan uzgoj u laboratoriju,
- mali broj kromosoma (2n=8),
- veliki broj fenotipskih značajki (divlji tip i mutante).
Vinsku mušicu je u genetički laboratorij uveo Thomas Morgan 1910. godine. Genetičari su se dogovorili oko imena i simbola za označavanje divljeg tipa i različitih mutanata (slika 2.15.). Mutanta je naslijeđeni odmak od normalnog, divljeg tipa; svaka mutantna značajka imenuje se opisom (na engleskom jeziku), a simbol je skraćenica imena (npr. e – ebony = crna boja tijela). Divlji tip (najčešće dominantno svojstvo) označava se istim simbolom kao i mutanta uz indeks + (e+). U prirodi većinom nalazimo divlji tip jer mutante teško preživljavaju, osim u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima i sa stalnim izvorom hrane.
Slika 2.15. Mutante vinske mušice za boju očiju.