Krvne grupe MN također su primjer za multiple allele jer iako se govori o dva glavna alela M i N postoji mnogo podvrsta alela unutar te dvije glavne grupe. MN-sustav krvnih grupa je pod kontrolom gena L na 4. kromosomu. U serumu krvi čovjeka nema prirodnih antitijela na antigene M i N, tako da nema problema kod transfuzije krvi. Da bi se odredile krvne grupe MN-sustava potrebno je prirediti antiserume (anti-M i anti-N) tako da se kuniću (ili konju) ubrizgaju eritrociti čovjeka kako bi se potaknula proizvodnja antitijela (imunizacija).
| Krvna grupa | Genotip | Antigen |
| M | LMLM | M |
| N | LNLN | N |
| MN | LMLN | M i N |
RHESUS – KRVNE GRUPE
Otkrivene su 1940. kad su Landsteiner i Wiener ubrizgavanjem krvi majmuna vrste Macaca mulatta kuniću ili zamorcu, dobili antiserum koji može aglutinirati eritrocite čovjeka jer sadrži antitijela na antigen D koji se nalazi na membrani eritrocita.
Većina ljudske populacije, 85 %, nosi antigen D na eritrocitima i to su Rh+ osobe; 15 % osoba nema antigen D, to su Rh– osobe.
U Rh sustavu također nema prirodnih antitijela. Iako nasljeđivanje ovoga gena prati Mendelov model nasljeđivanja gena s 2 alela, aleli Rh gena pripadaju seriji multiplih alela budući da se imunološkim testovima mogu detektirati mnoge podvrste ova dva glavna tipa alela. Postoji nekoliko različitih Rh+ antigena, a razlikujemo ih prema antitijelima koja nastaju nakon ubrizgavanja krvi u eksperimentalnu životinju.
KRVNE GRUPE I TRANSFUZIJA
Kod transfuzije je najsigurnije dati istu krvnu grupu. Ako se krvne grupe ne podudaraju postoji opasnost da će eritrociti jedne ili obaju osoba biti aglutinirani (slijepljeni) zbog antitijela u serumu, a to se najčešće događa između eritrocita davatelja (donor) i seruma primatelja (recipijenta).
Donor daje malu količinu krvi (najčešće stanice) koja se miješa s velikom količinom krvi recipijenta; ako u serumu recipijenta postoje antitijela na antigene eritrocita donora te će stanice biti u potpunosti aglutinirane što može uzrokovati zastoj cirkulacije i smrt.
Ako serum donora sadrži antitijela na antigene primatelja učinak je puno slabiji, jer se ta antitijela razrjeđuju u velikom volumenu krvi primatelja, a također će biti apsorbirana od drugih tkiva i tako brzo uklonjena iz cirkulacije.
Važno!
Poznavanje krvnih grupa ABO- i Rh-sustava vrlo je važno u transfuziologiji. Najbolje je dati identičnu krvnu grupu, no ukoliko to nije moguće može se dati i krvna grupa O – koja je univerzalni davatelj jer nema antigene na eritrocitima. Osobe krvne grupe AB+ su univerzalni primatelji jer u serumu njihove krvi nema antitijela.
U Rh-sustavu također je važno prilikom transfuzije dati istu krvnu grupu. Rh– osoba može tolerirati samo jednu Rh+ transfuziju. Nakon toga zbog stvorenih Rh antitijela (senzibilizacija), druga Rh+ transfuzija može biti fatalna. Rh-faktor također je važan u trudnoći, jer može doći do određene inkompatibilnosti krvi majke i fetusa. Ako je primjerice majka Rh–, a dijete Rh+, a majka je otprije senzibilizirana (transfuzija ili trudnoća) majčina antitijela mogu prijeći kroz posteljicu, ući u djetetovu cirkulaciju te uzrokovati fetalnu eritroblastozu (uništavanje eritrocita, začepljivanje krvnih žila jetre, ulazak žučnih pigmenata u krvotok).
Ako majka nije senzibilizirana, neće se ništa dogoditi, jer većina stanica fetusa prijeđe u majčinu cirkulaciju pred sam kraj trudnoće ili pri porodu. Za vrijeme trudnoće to se rijetko događa jer je posteljica izvanredna barijera koja ne dopušta miješanje majčine i djetetove krvi. Rh– majka se senzibilizira (ako je dijete Rh+) pri porodu te mora nakon poroda primiti Rh-antitijela koja će uništiti fetusne stanice s D-antigenom koje su ušle u njenu cirkulaciju.
Jeste li znali!
Poznavanje krvnih grupa važno je i u isključivanju/dokazivanju očinstva ili pak kod sumnje na ubojstvo. Postoji još najmanje 12 gena koji kontroliraju manje poznate i manje važne sustave krvnih grupa (Kell, Lutheran, Duffy, Kidd, Lewis itd. – nazvane po imenima porodica u kojima su prvi puta nađene).
GEN ZA ENZIM GLUKOZA-6-FOSFAT DEHIDROGENAZU (G6PD) ima oko 300 alela u ljudskoj populaciji, no najčešće se javljaju dva alelna oblika: za favizam (često se javlja na području Mediterana) i za osjetljivost na antimalarijski lijek Primaquin (često se javlja u američkih crnaca). Favizam je vrsta hemolitičke anemije uzrokovana nedostatkom ili smanjenom funkcijom enzima G6PD koji sudjeluje u staničnoj obrani od oksidacijskih procesa. Naime aktivni enzim reducira molekulu glutationa koja održava membranu eritrocita intaktnom. Ako nema aktivnosti enzima G6PD nakon unošenja hrane poput boba koji je jaki oksidans doći će do će lize eritrocita i hemolitičke anemije.