Transformacija
Transformacija je izmjena genetske informacije između gole DNA iz okoliša i DNA stanice recipijenta (primatelj). Transformirajući princip otkrio je bakteriolog Griffith 1928. g. Gola molekula DNA je kompetentna za transformaciju ako je dvolančana i relativno velika. Stanice primateljice koje su kompetentne za transformaciju moraju na površini imati protein – faktor kompetencije za koji se veže strana DNA, a vezanje zahtijeva energiju. U prirodnom okolišu transformacija je vrlo važan mehanizam rekombinacije. Bakterije koje nisu prirodno kompetentne u laboratoriju možemo tretirati sa CaCl2 kod niske temperature kako bi to postale.
U laboratoriju se transformacija uspješno izvodi elektroporacijom – izlaganjem struji visoke voltaže što olakšava unos gole molekule DNA u stanicu.
Slika 12.7. Transformacija (vlastiti crtež).
Prilikom transformacije u stanicu recipijenta ulazi samo jedan lanac dvolančane DNA (kod nekih bakterija ulaze oba lanca), te se ugrađuje u genom domaćina uz pomoć dvije izmjene (slika 12.7.). Preostalu jednolančanu DNA (dio originalnog bakterijskog kromosoma) razgradit će enzimi egzonukleaze.
Nakon replikacije i binarne diobe nastaju dvije stanice od kojih je jedna rekombinantna. Nazivamo ju i transformant.